Kad je Marija napustila svoj dom u Nazaretu kako bi otputovala do Elizabetine kuće, Isus još nije bio star ni jedan dan i još nije bio vidljiva fizička prisutnost u Njezinome krilu. Ali po vjeri Marija je znala da je tu, i po vjeri je otišla posjetiti Krstitelja staroga šest mjeseci u krilu njegove ostarjele majke. Iako je bila Majka Otkupitelja, ponizno je pozdravila svoju stariju rođakinju Elizabetu po običaju. Ljepota njezinih gesti i milost Njezinih riječi bili su dostojno društvo Boga koji je postao čovjekom u Njoj i postali su oruđe Ivanova vlastitoga krštenja. Jer kad je Elizabeta čula Marijin milostiv pozdrav, njezino je dijete zaigralo od radosti. Tada je Elizabeta bila ispunjena Duhom Svetim i progovorila je proročkim duhom: “Kako to da Majka mojega Gospodina dolazi k meni?” Znala je da se u njoj dogodilo nešto veliko.
Ivan je kršten Marijinim glasom koji je nosio Kristovu milost njemu u majčinome krilu. Marijin glas bio je oruđe njegove duhovne obnove i tako je postala njegova duhovna Majka.
Marijino duhovno majčinstvo svetoga Ivana nije se tu zaustavilo. Iako su Ivan i Gospodin živjeli odvojeno dok se nisu trideset godina kasnije ponovno susreli na Isusovom krštenju, Marijina znalačka i ljubeća suradnja s Isusom u Njegovom skrivenom životu priopćena je svetome Ivanu u milosti Njegova djetinjstva i mladosti. Iako su živjeli kilometrima jedan od drugoga, i Isus i Ivan rasli su u mudrosti i milosti s istom Majkom, jedan fizički, a drugi duhovno. Isus je rastao u društvu Marije, a Ivan je rastao u pustinji, učeći Sveto pismo i meditirajući nad njime pod vodstvom Duha Svetoga. Kad se Ivan i Krist prvi put susreću na Jordanu, pokazuju zajedništvo koje može proizaći samo iz prisnoga znanja – prisno znanje koje je posebna privilegija Marije, njihove zajedničke Majke.
Takvo prisno znanje o Kristu posebno je pravo svakoga duhovnoga sina Marije, a u bliskosti s Majkom ozbiljnim i meditativnim recitiranjem svete Krunice brzo se i sigurno nauči. Ave Maria!
Izvor: fsspx.news [1]