{"id":10130,"date":"2017-11-23T15:42:23","date_gmt":"2017-11-23T14:42:23","guid":{"rendered":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/?p=10130"},"modified":"2018-04-06T14:42:54","modified_gmt":"2018-04-06T12:42:54","slug":"pismo-ravnatelja-mi-br-8","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/pismo-ravnatelja-mi-br-8\/","title":{"rendered":"Pismo ravnatelja MI br. 8"},"content":{"rendered":"
\"\"<\/div>\n
<\/div>\n
Dragi vitezovi Bezgrje\u0161ne!<\/div>\n
<\/div>\n
Prije to\u010dno 100 godina sveti Maksimilijan Kolbe je s dopu\u0161tenjem svoga poglavara utemeljio Militiju Immaculatae. Nema boljega na\u010dina da se prisjetimo toga nezaboravnoga doga\u0111aja nego da damo samome utemeljitelju da nam progovori o tome:<\/div>\n
<\/div>\n
,,VE\u0106 JE MNOGO VODE pro\u0161lo ispod mosta: sve se to odigralo prije skoro 18 godina, tako da sam skoro zaboravio brojne detalje. Me\u0111utim, budu\u0107i da mi pater gvardijan [Kornel Czupryk] nare\u0111uje da dam izvje\u0161taj o po\u010decima MI, opisat \u0107u ono \u0161to mi sje\u0107anje dopusti da se prisjetim.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Sje\u0107am se da sam govorio sa svojom bra\u0107om sve\u0107enicima o bijednome stanju na\u0161ega reda i o njegovoj budu\u0107nosti. U tim trenucima mi se u um utisnula sljede\u0107a zamisao: ili ga treba ponovno izgraditi ili raspustiti. Osje\u0107ao sam duboku tugu za one mlade ljude koji bi nam \u010desto dolazili s najboljim namjerama i naj\u010de\u0161\u0107e izgubili svoj ideal svetosti u samome samostanu. Pa ipak, nisam znao \u0161to u vezi toga trebam to\u010dno poduzeti.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Dopustite mi da odem jo\u0161 dalje u pro\u0161lost. Jo\u0161 se uvijek sje\u0107am kako sam kao mali dje\u010dak kupio mali kip Bezgrje\u0161ne za pet kopeka. A kada smo u malome sjemeni\u0161tu bili u koru na Misi, obe\u0107ao sam licem pognutim na tlo Presvetoj Djevici Mariji, \u010dija se slika nalazila iznad oltara, da \u0107u se za nju boriti. Ali kako? To nisam znao. No imao sam sliku borbe materijalnim oru\u017ejem.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Iz toga sam razloga, kada je do\u0161lo vrijeme da u\u0111em u novicijat, povjerio ocu odgojitelju novaka, p. Dioniziju (Sowiak), blagoslovljene uspomene, tu moju pote\u0161ko\u0107u kod ulaska u redovni\u010dki \u017eivot. On je promijenuo moju odluku u obvezu da svaki dan molim ,,Sub tuum praesidium\u201d. Nastavio sam moliti tu molitvu sve do dana\u0161njega dana, iako danas znam koju vrstu borbe je Bezgrje\u0161na imala na srcu.<\/i><\/div>\n
\u00a0<\/a><\/div>\n
Iako sam bio vrlo sklon oholosti, osje\u0107ao sam kako me sna\u017eno privla\u010di Bezgrje\u0161na. U svojoj maloj \u0107eliji, na svom klecalu, uvijek sam imao sliku sveca kojemu se Bezgrje\u0161na ukazala. A ja bih joj se \u010desto obra\u0107ao u molitvi. Vidjev\u0161i to, jedan franjeva\u010dki brat mi je rekao kako sam sigurno vrlo privr\u017een tome svecu.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Kada su u Rimu\u00a0<\/i>m<\/i>asoni drsko iza\u0161li na ulice, \u0161epure\u0107i se svojim zastavama pod prozorima Vatikana, prikazuju\u0107i se na crnim transparentima kao sljedbenici Giordana Bruna, kako Lucifer gazi pod nogama sv. Mihaela arkan\u0111ela te su otvoreno govorili protiv Svetog Oca u propagandnim lecima, pala mi je na um misao o organizaciji udru\u017eenja koje \u0107e biti posve\u0107eno borbi protiv masona i drugih Luciferovih slugu. Da bih bio siguran da takva ideja dolazi od Bezgrje\u0161ne, tra\u017eio sam savjet od svoga tada\u0161njega duhovnika, p. Alessandra Basilea, isusovca, redovnog ispovjednika studenata na fakultetu. Kada sam po svetoj poslu\u0161nosti dobio potvrdu za to, odlu\u010dio sam se baciti na posao.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
<\/a>U me\u0111uvremenu smo se, me\u0111utim, za vrijeme praznika preselili u samostan \u201cVigna\u201d koji je bio oko 20\u201330 minuta hoda od kolegija. Za vrijeme nogometne igre, krv mi je po\u010dela nadirati kroz usta. Povukao sam se na stranu i le\u017eao na travi. Brat Girolamo Biasi, bla\u017eene uspomene, brinuo se za mene. Dosta dugo sam pljuvao krv. Ubrzo nakon toga oti\u0161ao sam lije\u010dniku. Veselio sam se pomisli da je mo\u017eda ve\u0107 blizu kraj moga \u017eivota. Lije\u010dnik mi je naredio da se vratim taksijem u kolegij i da odem u krevet. Medikamenti su jedva zaustavili tok krvi koji je stalno nadirao. Za vrijeme tih dana, mladi i pobo\u017eni brat\u00a0<\/i>klerik<\/i>\u00a0Girolamo Bias<\/i>i, bla\u017eene uspomene,<\/i>\u00a0obi\u010davao me obilaziti.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Dva tjedna\u00a0<\/i>kasnije mi je lije\u010dnik<\/i>\u00a0napokon dopustio da prvi puta iza\u0111em. U dru\u0161tvu drugog<\/i>a<\/i>\u00a0<\/i>klerika,\u00a0<\/i>brata [Giovanni<\/i>ja<\/i>] Ossanna stigao sam do \u201eVigne\u201c, ali vrlo te\u0161ko. Kada su me drugi\u00a0<\/i>klerici\u00a0<\/i>ugledali, razveselili su se i bili su jako dobro raspolo\u017eeni. Donijeli su mi svje\u017ee smokve, vino i kruh. Nakon \u0161to sam ne\u0161to pojeo i popio, moji bolovi i patnje su se uti\u0161ali i prvi puta sam spomenuo pomisao o osnivanju udru\u017eenja bratu Girolamu Biasi<\/i>j<\/i>u i ocu Iosifu Palu, koji je bio prije mene zare\u0111en za sve\u0107enika, iako smo bili na istoj godini teologije. Me\u0111utim, dogovorio sam s njima da se svaki od njih prvo savjetuje sa svojim duhovnikom da budemo sigurni da je to zaista Bo\u017eja volja.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Nakon \u0161to sam povratio dio svoje snage, poslali su me u Viterbo, s mojim kolegom\u00a0<\/i>klerikom<\/i>\u00a0bratom Antonijem G\u0142owi\u0144skim, na dodatni odmor. Tom prilikom se brat u\u010dlanio u MI. Ubrzo nakon toga\u00a0<\/i>su se<\/i>\u00a0tako\u0111er u\u010dlanili brat Antonio Mansi,\u00a0<\/i>bla\u017eene uspomene,<\/i>\u00a0i brat Enrico Granata, oba\u00a0<\/i>klerika<\/i>\u00a0Napuljske provincije.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Nitko na\u00a0<\/i>kolegiju<\/i>\u00a0nije znao o postojanju tog udru\u017eenja osim onih koji su pripadali MI. Samo je rektor, otac Stefano Ignudi, u svom svojstvu poglavara znao za postojanje MI. \u0160to se nas ti\u010de, nismo \u010dinili ni\u0161ta bez njegov<\/i>a<\/i>\u00a0dopu\u0161tenja, jer je to bio znak poslu\u0161nosti, poglavito, volji Bezgrje\u0161ne. Tako smo s dopu\u0161tenjem oca rektora 16. listopada 1917. odr\u017eali prvi sastanak sedmorice \u010dlanova imenom:<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
(1) Otac Iosif Pal, mladi sve\u0107enik\u00a0<\/i>R<\/i>imske provincije;<\/i><\/div>\n
(2) Brat Antoni G\u0142owi\u0144ski, \u0111akon\u00a0<\/i>R<\/i>imske provincije (<\/i>+<\/i>\u00a018. listopada 1918.);<\/i><\/div>\n
(3) Brat Girolamo Biasi iz\u00a0<\/i>Padovanske\u00a0<\/i>provincije (<\/i>+<\/i>\u00a01929.);<\/i><\/div>\n
(4) Brat Quirico Pignalberi\u00a0<\/i>iz<\/i>\u00a0<\/i>R<\/i>imske provincije;<\/i><\/div>\n
(5) Brat Antonio Mansi\u00a0<\/i>iz<\/i>\u00a0<\/i>N<\/i>apuljske provincije (u. 31. listopada 1918.);<\/i><\/div>\n
(6) Brat Enrico Granata\u00a0<\/i>iz<\/i>\u00a0<\/i>N<\/i>apuljske provincije;<\/i><\/div>\n
(7) Ja.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Sastanak se odr\u017eao po no\u0107i, u tajnosti, u zatvorenoj unutra\u0161n<\/i>j<\/i>oj\u00a0<\/i>\u0107<\/i>eliji koja je\u00a0<\/i>bila<\/i>konstruirana privremenim zidom. Ispred nas je bio mali kip Bezgrje\u0161ne izme\u0111u dvije upaljene svije\u0107e. Brat Girolamo Biasi je slu\u017eio kao tajnik. Svrha ovog<\/i>a<\/i>prvog<\/i>a<\/i>\u00a0sastanka bila je rasprava o \u201eprogrami MI\u201c (certifikatu\u00a0<\/i>MI<\/i>), posebno budu\u0107i da je otac Alessandro Basile, koji je bio ispovjednik Pape [Benedikta XV.], obe\u0107ao da \u0107e Svetog Oca tra\u017eiti blagoslov M.I. Otac Basile nije, me\u0111utim, odr\u017eao svoje obe\u0107anje, a mi smo postigli svoj prvi usmeni blagoslov Svetog Oca preko biskupa msgr. Dominiqu<\/i>e<\/i>a Jaqueta, profesora crkvene povijesti na na\u0161em<\/i>kolegiju<\/i>.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Nakon vi\u0161e od godinu dana od na\u0161eg<\/i>a<\/i>\u00a0prvog<\/i>a<\/i>\u00a0sastanka MI nije nimalo napredovala. Zapravo, kao da su se gomilale prepreke tako da je postalo neugodno i samo spominjanje me\u0111u \u010dlanovima. Jedan od njih je \u010dak poku\u0161ao druge uvjeriti da je MI ne\u0161to beskorisno. Tada je, kao divan znak odabira, Bezgrje\u0161na pozvala na\u00a0<\/i>svoju<\/i>\u00a0stranu oca Antonija G\u0142owi\u0144skog, a deset dana kasnije i brata Antonija Mansija, oba \u017ertve \u0161panjolske gripe. \u0160to se mene ti\u010de, stanje mojih plu\u0107a se pogor\u0161alo: svaki puta kada bi ka\u0161ljao, iska\u0161ljavao sam krv. Tada se sve po\u010delo mijenjati. Dali su mi otpust iz \u0161kole, a ja sam to iskoristio kopiraju\u0107i \u201eProgram MI\u201c i dao ga\u00a0<\/i>p<\/i>re\u010dasnom ocu\u00a0<\/i>generalu<\/i>\u00a0(ili radije<\/i>generalnome vikaru, p.\u00a0<\/i>Domenicu Tavaniju), da bi zadobio njegov blagoslov napismeno. \u201eDa vas je barem dvanaestorica…\u201c, rekao\u00a0<\/i>je pre\u010dasni otac general.<\/i>Napisao je svoj blagoslov i izrazio svoju \u017eelju (vjerujem tom prilikom) da MI treba \u0161iriti me\u0111u mladima.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
\u010clanstvo se po\u010delo sve vi\u0161e\u00a0<\/i>i vi\u0161e pove\u0107avati<\/i>. U tom ranom\u00a0<\/i>razdoblju<\/i>\u00a0\u017eivota Militi<\/i>j<\/i>e, na\u0161a se aktivnost \u2013 osim privatne molitve – sastojala od dijeljenja medaljice Bezgrje\u0161ne, poznate kao \u201e<\/i>\u010c<\/i>udotvorna medaljica\u201c. Jednom prilikom\u00a0<\/i>nam je<\/i>\u00a0isti\u00a0<\/i>pre\u010dasni otac general<\/i>\u00a0dao\u00a0<\/i>novac<\/i>\u00a0da\u00a0<\/i>bismo<\/i>\u00a0ih mo<\/i>gli<\/i>\u00a0kupiti. <\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Otac Maksimilian Kolbe.<\/i><\/div>\n
<\/div>\n
Bila bi gotovo profanacija komentirati takav jednostavan, ponizan i zaista nadnaravan izvje\u0161taj. Trebamo u\u010diti iz ovih dragocjenih redaka o velikodu\u0161nosti i svim krepostima prvih vitezova Bezgrje\u0161ne, a posebno:<\/div>\n
<\/div>\n
1\/ kako se nadnaravno shva\u0107aju i cijene sve ku\u0161nje i trpljenja, ujedinjena s onima na\u0161ega Gospodina i \u017dalosne Majke;<\/div>\n
2\/ o apsolutnom uvjerenju da djelotvornost te vojske na\u0161e Gospe potpuno ovisi o savr\u0161enom podlaganju volji Bezgrje\u0161ne \u0161to se jasno izra\u017eava preko nadnaravne poslu\u0161nosti poglavarima;<\/div>\n
3\/ o poniznosti utemeljitelja koji sebe stavlja na zadnje mjesto duboko uvjeren u svoju potpunu bezvrijednost;<\/div>\n
4\/ o shva\u0107anju da Gospa i samo Gospa mo\u017ee spasiti taj ideal svetosti u Crkvi i sa\u010duvati nas da ne postanemo ravnodu\u0161ni i mlaki; ona je tako\u0111er na\u0161a jedina i posljednja nada kada se suo\u010dimo s najgorim neprijateljima Crkve i na\u0161ega Gospodina, masonima i njihovom ogromnom svjetskom mo\u0107i;<\/div>\n
5\/ o iskustvu da se sve \u0161to je veliko i drago u o\u010dima na\u0161eg Gospodina mora roditi i rasti u ku\u0161njama, protivljenjima i prividnim porazima;<\/div>\n
6\/ o va\u017enosti \u201eprijatelja u Nebu\u201c, pobjedni\u010dke Crkve: \u0161to ih vi\u0161e molimo za pomo\u0107 i \u0161to vi\u0161e pripi\u0161emo njihovim zagovorima na\u0161e uspjehe, to \u0107e biti vi\u0161e blagoslova.<\/div>\n
<\/div>\n
Zapamtite tako\u0111er da, na ovu godi\u0161njicu utemeljenja M.I. svaki vitez mo\u017ee posti\u0107i potpuni oprost, jo\u0161 jedan znak blagoslova s Neba.<\/div>\n
<\/div>\n
Zapo\u010dnimo drugo stolje\u0107e Militije Immaculatae s \u010dvrstom \u017eeljom da idemo stopama svetog utemeljitelja, da ljubimo Bezgrje\u0161nu u\u010dinkovito tra\u017ee\u0107i uvijek i svugdje da joj ugodimo i da ispunjavamo Njezinu volju.<\/div>\n
<\/div>\n
S mojim sve\u0107eni\u010dkim blagoslovom,<\/div>\n
Manila, 16. listopada 2017.,<\/div>\n
<\/div>\n
p. Karl Stehlin<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dragi vitezovi Bezgrje\u0161ne! Prije to\u010dno 100 godina sveti Maksimilijan Kolbe je s dopu\u0161tenjem svoga poglavara utemeljio Militiju Immaculatae. Nema boljega na\u010dina da se prisjetimo toga nezaboravnoga doga\u0111aja nego da damo samome utemeljitelju da nam progovori o tome: ,,VE\u0106 JE MNOGO VODE pro\u0161lo ispod mosta: sve se to odigralo prije skoroPro\u010ditaj vi\u0161e →<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":10131,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10130"}],"collection":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10130"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10130\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10132,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10130\/revisions\/10132"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10131"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10130"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10130"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10130"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}