![\"\"](\"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/wp-content\/uploads\/2019\/06\/unnamed-209x300.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Razmislimo o velikom idealu koji mora nadahnjivati katolike: uspostavljanje Kristovog dru\u0161tvenog Kraljevstva. Ovaj ideal je posljedica naravi i poslanja Crkve. Unato\u010d mogu\u0107eg otpadni\u0161tva ljudi koji je vode, tako\u0111er i u vremenima najve\u0107e tmine, Crkva nastavlja sjati i biti prepoznatljiva, zahvaljuju\u0107i znakovima koji je obilje\u017eavaju: ona je jedna, sveta, katoli\u010dka i apostolska i uvijek je vidljiva. Isus Krist je naime svom misti\u010dnom Tijelu dao vanjski oblik ljudskoga dru\u0161tva. Ne samo da njegova Glava, Papa, jest i mora biti vidljiv, nego su to tako\u0111er i njegova vjera, njegovo pravo i njegovi obredi.<\/p>\n
Ako je Crkva vidljiva, onda je tako\u0111er i njeno poslanje vidljivo. To zna\u010di da Crkva ne ograni\u010dava svoje poslanje na individualno spasenje du\u0161a, nego ga prote\u017ee na spasenje naroda, nacija, cijeloga dru\u0161tva, prema poslanju od Isusa Krista da navije\u0161ta Evan\u0111elje svim narodima (Mt 28, 19), sve do kraja zemlje (Dj 1, 8). Crkva je katoli\u010dka, jer je po svojoj naravi op\u0107enita (univerzalna) i \u0161iri svoju spasonosnu poruku svakom stvorenju, na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ne radi se samo o mogu\u0107nosti \u0161irenja u svijetu, nego o stvarnom \u0161irenju koje mora u\u010diniti da se bo\u017eanska istina Crkve o\u010dituje cijelom svijetu.<\/p>\n
Istina je da \u0107e prije kraja svijeta, kako ka\u017ee Evan\u0111elje, ,,mnogi zalutati u vjeri\u201c (Mt 24, 10), ali kraj svijeta ne\u0107e sti\u0107i sve dok svi narodi i sam izraelski narod ne u\u0111u u Crkvu. Zbog toga sveti Pavao ka\u017ee: ,,Jer vam, bra\u0107o, ne\u0107u zatajiti tajne ove, da sami sebe smatrate mudrima, jer sljepo\u0107a pade na jedan dio Izraela, dok ne u\u0111u neznabo\u0161ci u punom broju. I tako \u0107e se spasiti sav Izrael\u201c (Rim 11, 25-26).<\/p>\n
Iz tih rije\u010di Apostola naroda mo\u017eemo zaklju\u010diti da \u0107e do\u0107i vrijeme kada \u0107e u svijetu biti uspostavljeno ne samo relativno katoli\u010danstvo, nego tako\u0111er i apsolutno katoli\u010danstvo, jer \u0107e se Evan\u0111elje pro\u0161iriti po cijelome svijetu. A ako \u0107e postojati Antikristovo doba, postojat \u0107e i doba Kristovog dru\u0161tvenog Kraljevstva.<\/p>\n
Tko, unato\u010d tome \u0161to pristaje uz Krista, nije\u010de Crkvu ili, unato\u010d tome \u0161to je ne nije\u010de, smatra je nevidljivom, kao \u0161to to \u010dine protestanti i modernisti, nije\u010de javno poslanje Crkve i odbacuje Kristovo dru\u0161tveno Kraljevstvo. Poimanje modernista, protestanata i njihovih prethodnika, je ono o \u010disto duhovnoj Crkvi, ro\u0111enoj iz sporazuma ili dru\u0161tvenog ugovora, svedeno na udru\u017eenje predodre\u0111enih, odre\u0111enih da budu progonjeni, a da nikad ne budu pobjednici u povijesti. Eshatologija koja iz toga proizlazi je teologija katakombalisti\u010dke i viktimisti\u010dke povijesti, koja odbacuje katoli\u010dko poslanje da se osvoji cijelo dru\u0161tvo te ga se podlo\u017ei Kristu. Sve protestantske sljedbe vjeruju u povijesno doba Antikrista, ali ne vjeruju u povijesno doba Kristovoga dru\u0161tvenoga Kraljevstva.<\/p>\n
Danas katoli\u010dka eshatologija odbacuje Kristovo dru\u0161tveno Kraljevstvo jer ovisi o protestantskoj i modernisti\u010dkoj teologiji povijesti. Proces sekularizacije, laicizacije dru\u0161tva smatra se nepovratnim. Otuda dvostruka napast: prva je ona da se prona\u0111e kompromis sa sekulariziranim svijetom; da se tra\u017ei Krista neodvojivog (imanentnog) od povijesti, pobo\u017eanstvenjivati povijest, slijede\u0107i stope Teilharda de Chardina. Druga je ona da se odbaci svijet, stvaraju\u0107i zajednice izabranih koji o\u010dekuju kraj svijeta. U oba slu\u010daja ne bori se protiv svijeta jer se ne vjeruje u du\u017enost da ga se kristijanizira, da se izgradi kr\u0161\u0107anska civilizacija na ru\u0161evinama modernoga svijeta.<\/p>\n
Taj stav ne proizlazi samo iz pogre\u0161ne teologije povijesti, nego se temelji tako\u0111er i na krivom psiholo\u0161kom i duhovnom stavu. Mnogi katolici prihva\u0107aju moderan svijet ili bje\u017ee od njega a da se ne bore protiv njega, jer im se \u010dini da se tu vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017ee u\u010diniti. Izgubili su povjerenje, koje je krepost nade potkrijepljena vjerom, o \u010demu govori sveti Toma Akvinski (Summa Theologiae, II-IIae, q. 129, art. 6 ad 2.). A s povjerenjem su izgubili borbeni duh.<\/p>\n
Naravno, \u010dasu pobjede Crkve prethodit \u0107e velika kazna jer suvremeni svijet nije slijedio primjer stanovnika Ninive, koji su se obratili i bili su spa\u0161eni, nego onaj stanovnika Sodome i Gomore, koji su odbili obra\u0107enje i bili uni\u0161teni. Teologija povijesti nam govori da Bog nagra\u0111uje i ka\u017enjava ne samo ljude (pojedince), nego i zajednice i dru\u0161tvene skupine: obitelji, narode, civilizaciju. Ali dok ljudi imaju njihovu nagradu ili kaznu, ponekad na zemlji, ali uvijek u vje\u010dnosti, narodi li\u0161eni vje\u010dnoga \u017eivota ka\u017enjavaju se ili nagra\u0111uju samo na zemlji.<\/p>\n
Revolucionarni proces \u010dini splet uvreda Bogu koje, spajaju\u0107i se tijekom stolje\u0107a, tvore jedinstveni kolektivni grijeh, otpadni\u0161tvo naroda i nacija. A budu\u0107i da grijesima odgovaraju kazne, kr\u0161\u0107anska eshatologija nas u\u010di da kolektivne grijehe slijede velike povijesne katastrofe, koje slu\u017ee da okaju javne grijehe naroda. Bog me\u0111utim ne prestaje biti bezgrani\u010dno milosrdan tako\u0111er i onda kada je bezgrani\u010dno pravedan i teologija povijesti nam pokazuje da su od stvaranja svijeta do kraja svijeta, bili i bit \u0107e golemi grijesi, koje su slijedila djela golemoga Bo\u017ejega milosr\u0111a. Povijest univerzuma otvara se s najvi\u0161im grijehom, pobunom an\u0111ela, ali od tog trenutka se skicira u povijesti uloga Majke Bo\u017eje, namijenjena da zgnje\u010di glavu Sotoni i pobunjenim an\u0111elima. Grijeh Adamovih potomaka kvari \u010dovje\u010danstvo, koje propada sve do op\u0107eg potopa, ali tome slijedi Bo\u017eji savez s izabranim narodom. Izabrani narod umrljat \u0107e se grijehom bogoubojstva, ali Muka Kristova otkupljuje ljudski rod i iz probodenog Kristovog boka ra\u0111a se Crkva, a iz njega velika kr\u0161\u0107anska civilizacija Srednjega vijeka.<\/p>\n
Grijeh revolucije koji je tijekom stolje\u0107a zaustavio razvoj kr\u0161\u0107anske civilizacije i doveo nas do duhovnih i moralnih ru\u0161evina na\u0161ega vremena, ne mo\u017ee ne pobuditi reakciju koja \u0107e, podr\u017eana Bo\u017ejom milosti, dovesti do povijesnog ostvarenja velikog plana Bo\u017eje Providnosti. Taj plan je dru\u0161tveno Kraljevstvo Isusa i Marije.<\/p>\n
Isus Krist, obja\u0161njava Pio XI. u encikliki Quas primas, je Kralj po milosti i po osvajanju iako njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, jer ne vu\u010de iz njega legitimnost, prote\u017ee se ipak i na ovaj svijet u kojem \u017eivimo. On ne samo da ima pravo kraljevati nad ustanovama, zakonima, obi\u010dajima ljudskoga dru\u0161tva, nego tako\u0111er \u017eeli izvr\u0161avati to pravo u praksi. Mnogo je razloga zbog kojih On to \u017eeli izvr\u0161avati, ali glavni je ovaj: Isus \u017eeli da s Njim kraljuje Njegova bo\u017eanska Majka Marija, koja je bila skrivena svijetu u trenutku Utjelovljenja, ali koju sada cijeli svijet mora poznati, priznati i sve\u010dano proglasiti Kraljicom. Pobjeda Bezgrje\u0161noga Srca Marijinoga je prije svega Isusova volja s kojom se Marija \u017eeli uskladiti i koju nam je Ona sama u Fatimi navijestila, obe\u0107ava nam ju i poziva nas da ju ostvarimo. Zato \u0107e Kristovo dru\u0161tveno Kraljevstvo biti tako\u0111er i Marijino dru\u0161tveno Kraljevstvo.<\/p>\n
Roberto de Mattei<\/p>\n
Izvor: http:\/\/www.robertodemattei.it<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Razmislimo o velikom idealu koji mora nadahnjivati katolike: uspostavljanje Kristovog dru\u0161tvenog Kraljevstva. Ovaj ideal je posljedica naravi i poslanja Crkve. Unato\u010d mogu\u0107eg otpadni\u0161tva ljudi koji je vode, tako\u0111er i u vremenima najve\u0107e tmine, Crkva nastavlja sjati i biti prepoznatljiva, zahvaljuju\u0107i znakovima koji je obilje\u017eavaju: ona je jedna, sveta,Pro\u010ditaj vi\u0161e →<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":18439,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18355"}],"collection":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18355"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18355\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18454,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18355\/revisions\/18454"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/18439"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18355"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18355"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/test4.mi-backup.ch\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18355"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}